Kako bi se racionalno pristupilo problemu, već prvi korak je da donositelj odluke odgovori na tri osnovna pitanja: Što je problem koji odlučivanjem treba riješiti?, Koje akcije odnosno koja rješenja nam stoje na raspolaganju za rješavanje problema? i Koje rješenje problema je najbolje u postojećoj situaciji?. Ukoliko rješavanje problema zahtjeva bolje sustavski pristup, proces odlučivanja se raščlanjuje na nekoliko faza: prepoznavanje problema, definiranje ciljeva, snimanje i analiza postojećeg stanja, traženje alternativnih rješenja problema, vrednovanje svih alternativnih rješenja, donošenje odluke, njeno provođenje i kontrola provedbe i ostvarenja ciljeva.

U prvoj fazi procesa odlučivanja problem treba prepoznati i jasno identificirati jer o dobroj identifikaciji problema ovisi uspjeh cjelokupnog procesa odlučivanja. Primjer: Menadžer ste u jednoj tvrtki i pokazatelji vas upućuju na stalan pad prodaje jednog od vaših proizvoda na tržištu. Identificirali ste problem i postavljate si pitanje kako ćete taj problem riješiti, odnosno kako zaustaviti negativne trendove. U drugoj fazi potrebno je definirati ciljeve kako biste odredili što procesom odlučivanja želite postići. U ovoj fazi mora se definirati zadatak koji može biti formuliran u početku kao “zaustavljanje daljnjeg pada prodaje tog proizvoda”, a kasnije, nakon zaustavljanja negativnog trenda, i “postupni rast prodaje”. U trećoj fazi potrebno je utvrditi što imate na raspolaganju za rješavanje problema koji želite riješiti, izvršiti analizu postojećih materijalnih resursa, kadrovskih potencijala i ostalih sredstava koja vam stoje na raspolaganju. U fazi snimanja i analize nužno je provesti analizu raspoloživih kapaciteta prodaje, analizu prodajne mreže, analizu kadrovskog potencijala i detaljnu analizu podbačaja prodaje po pojedinim segmentima tržišta. U fazi traženja alternativnih rješenja morate definirati potencijalna rješenja problema kao što su u našem primjeru neke od sljedećih alternativa: kreditiranje kupaca, prodaja uz popust, pojačana propagandna aktivnost, osvajanje novih tržišta ili novih segmenata tržišta, poboljšanje kvalitete proizvoda, poboljšanje usluge i odnosa prema kupcima, kombiniranje nekih od ovih mogućnosti. U ovoj fazi važno je voditi računa o tome da veći broj alternativa predstavlja i veću mogućnost za izbor najboljeg rješenja, ali povećava i troškove u fazi vrednovanja alternativa. Nakon što ste odredili alternative, potrebno ih je vrednovati kako bi se izabrala najbolja između njih. Za vrednovanje alternativa postoje različite metode, od jednostavnijih primjerice pravljenje lista s prednostima i nedostacima svake alternative, do složenijih tipa određivanja očekivane isplativosti svake alternative s obzirom na: troškove, korist i vjerojatnost da će se očekivana isplativost ostvariti pa do kompleksnih metoda za višekriterijsko odlučivanje. U fazi donošenja odluke birate najpovoljniju alternativu uz napomenu da nije moguće uvijek izabrati maksimalno povoljno rješenje već se najčešće odabire zadovoljavajuće rješenje s obzirom na ograničenja. Često se odlučuje pod vremenskim pritiskom i u kriznim situacijama i tada se progresivno povećava vjerojatnost pogreške. Uspješni donositelji odluke moraju voditi brigu i o provođenju odluke, implementaciji najboljeg rješenja, jer bez pravilnog provođenja odluke i od najbolje donesene odluke neće biti ništa. Paralelno s provođenjem odluke važno je da vršite i proces kontrole, kao posljednju fazu u procesu odlučivanja, kako biste se osigurali da provođenje odluke teče u planiranom smjeru.

Objavljeno u Regionalni Tjednik