Postoje mnogi stilovi odlučivanja, ali se svi oni kreću između dva osnovna stila odlučivanja: autokratskog i demokratskog stila. Stilovi odlučivanja proizlaze iz karakteristika menadžera koji donosi odluku, karakteristika suradnika koji ga okružuju i situacija u kojoj se odluke donose. Kod autokratskog stila odlučivanja jedna osoba ima neograničenu vlast i moć u odlučivanju. Svi ostali zaposlenici su samo izvršitelji odluka glavnog menadžera. Takav stil odlučivanja obično nije favoriziran od strane zaposlenika, s obzirom da se osjećaju podređeno i isključeno iz procesa odlučivanja. S druge strane, nekim zaposlenicima taj stil odlučivanja odgovara, imaju mogućnost „bježanja od odgovornosti“, nisu prisiljeni donositi odluke, a niti su odgovorni za eventualne loše posljedice donesene odluke. Osnovne značajke demokratskog stila odlučivanja su postojanje više razina odlučivanja i stvarna moć u odlučivanju nižih razina menadžmenta. Menadžer prvo konzultira suradnike prije nego što donese odluku pa se zato taj stil naziva i praticipacijsko demokratskim stilom odlučivanja. Kod demokratskog stila odlučivanja, jasno se zna kakva je odgovornost menadžera na određenoj poziciji u organizaciji, te se takva hijerarhija odlučivanja poštuje. I za kraj...Uzmite si pola minute vremena, zatvorite oči i zamislite menadžera koji donosi odluku. U kakvom prostoru se nalazi vaš imaginarni menadžer? Da li je vaš menadžer žena ili muškarac? Da li je okružen osobama ili sam? Uobičajeni odgovor: Menadžer je obično uglađen muškarac u odijelu, donosi odluke na sastanku ili u svom uredu, okružen suradnicima. Što ste vi odgovorili? Istraživanja su pokazala da najviše odluka menadžeri donose sami na neformalnim mjestima kao što su parkiralište, hodnici, restorani za vrijeme ručka.

Objavljeno u Regionalni Tjednik