Teorija šest šešira je tehnika kreativnog razmišljanja i odlučivanja koja omogućuje promatranje problema sa šest različitih stajališta s ciljem poticanja kreativnosti i sprečavanja pojave grupnog razmišljanja, a pritom daje i uvid u posljedice koje bi mogle nastupiti prihvaćanjem neke od alternativa za rješavanje problema. Potreba za ovakvom tehnikom javila se jer većina ljudi razmišlja na ustaljeni način. Na početku provedbe tehnike, potrebno je podijeliti učesnike u grupe od po troje ljudi pri čemu svi dobiju istu temu za razmišljanje. Zatim se svakoj grupi dodijeli jedan stvarni ili simbolični „šešir“ s opisom što on predstavlja. Bijeli šešir: osobe kojima  je dodijeljen bijeli šešir imaju zadatak fokusirati se na potrebne i raspoložive informacije i na način kako do njih doći. Crveni šešir: osobe kojima se dodijeli crveni šešir trebaju se usredotočiti na svoje osjećaje i intuiciju kada razmišljaju o problemu i iznijeti ih bez puno razmišljanja. Crni šešir:  osobe s crnim šeširom moraju oprezno i na racionalan način razmišljati o rizicima i mogućim negativnim posljedicama odluke, zagovarati oprez i isticati sve što se ne uklapa u područje rješenja. Žuti šešir: optimisti koji razmišljaju o najboljim mogućim rezultatima i predstavljaju suprotnost Crnom šeširu. Žuti šešir zagovara pozitivne strane rješenja problema i nije intuitivan poput Crvenog šešira, već svoj optimizam temelji na racionalnim osnovama. Zeleni šešir: kreativno razmišljanje o mogućem rastu ili razvoju, te novim idejama koje mogu proizaći jedna iz druge, postavlja pitanje "Može li se ovo napraviti na bilo koji drugi način?. Plavi šešir: moderira i kontrolira rad grupa objedinjujući karaktere svih šešira, ukazujući na nedostatke i ono suvišno, te na korisne stvari potrebne da bi se izveli zaključci.

Objavljeno u Regionalni Tjednik