Emocionalni kvocijent (EQ) i kvocijent inteligencije (IQ) razlikuju se u više aspekata, a možda najveće razlikovanje je u njihovom razvoju i mjerenju. Mjerenje kvocijenta inteligencije je vrlo česta praksa, postoji provjerena formula koja se koristi za mjerenje IQ-a te se u okviru njegova mjerenja stavlja u omjer mentalna dob pojedinca s njegovom ili njenom kronološkom dobi. Testiranje emocionalnog kvocijenta (EQ) nije ustaljeno, što je velikim dijelom i zbog poteškoća u njegovom mjerenju. One su uzrokovane činjenicom da je razina emocija koje pokazuju pojedinci različita. Primjerice, postoje ljudi koji mogu do određene razine kontrolirati svoju ljutnju, ali ne mogu kontrolirati svoj strah. Stoga svaku emociju za potrebe pojedinca treba promatrati na drugačiji način kako bi se mogao izmjeriti EQ.

U aspektu razvoja EQ-u, razina emocionalne inteligencije nije u potpunosti naslijeđena niti razvijena u najranijem djetinjstvu. Za razliku od IQ-a, EQ se kontinuirano razvija kroz čitav život. 2003. godine provedeno je ispitivanje na uzorku od 3000 žena i muškaraca različitih dobi od tinejdžera do ljudi u 50-ima, i rezultati su pokazali značajan porast EQ-a s porastom godina ispitanika. Vrhunac emocionalne inteligencije je postignut kod ljudi u 40-ima. Potvrđeno je da se emocionalna inteligencija razvijala s porastom godina i iskustva od djetinjstva prema odrasloj dobi. To otkriće pokazalo je da je kod emocionalne inteligencije zrelost nesumnjivo faktor prednosti.

U smislu važnosti kod određivanja profesionalnog uspjeha, istraživanja pokazuju da je EQ zapravo znatno važniji od IQ-a na putu prema višoj poziciji u organizaciji. Stručnjaci za EQ tvrde da je najvažnija karakteristika koja razlikuje izvrsnog vođu od prosječnog upravo njegova razina emocionalne inteligencije.

Objavljeno u Regionalni Tjednik