Koliko vam je dugo trebalo da procijenite da li je vaš učitelj u školi ili profesor na fakultetu kvalitetan predavač? Koliko vam dugo treba da procijenite da li će vam se sviđati film nakon što uzmete kutiju od DVD-a u ruke? Kako brzo donosite odluku da li ćete započeti s čitanjem knjige nakon što pogledate korice? Pretpostavljam da će odgovor biti vrlo brzo. Vama se javljaju asocijacije i stvarate svoj prvi dojam na temelju izgleda, naslova, dizajna u samo nekoliko sekundi. Čovjek ima mogućnost donošenja brzih odluka na osnovu vrlo malo podataka. Psihologinja Ambady eksperimentirala je s evaluacijom nastavnika od strane studenata.  Studentima je puštala snimke troje nastavnika u trajanju od deset sekundi i to bez tona te su oni trebali ocijeniti njihovu kvalitetu kao predavača. Zatim je skratila snimke na pet sekundi te je kao rezultat dobila gotovo jednake procjene studenata. Nakon toga usporedila je ocjene dobivene na taj način s ocjenama koje studenti daju tim istim profesorima na kraju semestra i došla do zaključka da su ocjene njihove kvalitete gotovo identične. Time je dokazala da se procjena koju student donosi nakon pet ili deset sekundi promatranja profesora ne razlikuje od procjene studenata koji su cijeli semestar slušali ocjenjivanog profesora. Kako su studenti mogli nakon samo nekoliko sekundi procijeniti kvalitetu predavača? Primjenom tzv. adaptivno nesvjesnog procjenjivanja i odlučivanja. Naime, čovjek može na temelju malo podataka donositi vrlo brze prosudbe i zaključke. Možda malo vrijedi razmisliti, da li su ponekad, u nekim situacijama, odluke koje donesemo na brzinu, kvalitetnije i ispravnije od odluka koje donosimo oprezno i racionalno? Možda, ali ja bi se uvijek radije držala onih starih: „Stani i promisli“ i „Ispeci pa reci“.

Objavljeno u Regionalni Tjednik