Pet osnovnih tehnika rješavanja konfliktnih situacija su: nadmetanje, izbjegavanje, prilagodba, suradnja i kompromis. U prošloj kolumni objasnila sam nadmetanje i izbjegavanje, tako da  ću u ovoj naglasak staviti na preostala tri spomenuta načina rješavanja konliktnih situacija. Kod prilagođavanja jedna strana stavlja tuđe potrebe i ciljeve ispred svojih. Ishod ove situacije je ''lose-win'' u kojoj gubi ona strana koja se prilagođava. Prilagođavanje je dobar način rješavanja konflikta u situacijama kada shvatimo da nismo u pravu, kada je rješavanje problema puno važnije drugima nego nama, kada nastojimo minimalizirati gubitke ili kad odlučimo popustiti jer nam je važnija dugoročna suradnja nego trenutačni dobitak. Kada je riječ o suradnji, ona podrazumijeva zajedničko nastojanje i jedne i druge strane da riješe nesuglasice, da pronađu alternative i najbolje moguće rješenje za obje strane. Ishod ove situacije je ''win-win'', odnosno obje strane dobivaju. Ovaj način rješavanja konflikata možemo smatrati najboljim, ali nažalost je teško izvediv. Na suradnju pristaju i jedna i druga strana u situaciji u kojoj su obje strane svjesne da ''dvije glave mogu bolje nego jedna'' i kada zajednički rad može donijeti najbolje rješenje te kada su interesi obje strane toliko važni da nije moguće uspostaviti kompromis. Kompromis je način rješavanja konflikata u kojem obje strane odustaju od nekih svojih zahtjeva s ciljem da se postigne zajedničko rješenje. Ova metoda predstavlja potragu za ''neutralnim terenom'' tako da rješenje djelomično zadovoljava interese obje strane. Kompromis je dobar izbor u situacijama kada je potrebno doći brzo do rješenja, kada postoje male razlike u stavovima i interesima i kada se kompromisnim rješenjem dobiva više vremena za rješavanje kompleksnijih problema.

Objavljeno u Regionalni Tjednik