Odlučivanje je prisutno u svakodnevnom životu, u profesionalnom i privatnom. Svaka ljudska aktivnost je posljedica nekog ranijeg procesa odlučivanja ili je ona sama odlučivanje. Kako definirati odlučivanje? Možda najjednostavnije kao proces prepoznavanja i rješavanja problema. Sposobnost donošenja odluka se uči i usavršava s vremenom i iskustvom. U koliko sati se ustati ujutro da stignemo na posao, što obući, da li ići automobilom ili pješke na posao, sve su to odluke koje donosimo gotovo svakog jutra. Nazivamo ih operativnim, rutinskim, svakodnevnim odlukama, jer se susrećemo s tim istim pitanjima vrlo često i poučeni iskustvom, programirano znamo na njih odgovoriti. U okviru našeg posla ili privatnog života, susrećemo se češće s težim problemima, tzv. izvanrednim, neprogramiranim situacijama. Pruža nam se prilika da promijenimo posao, nudi nam se viša plaća, ali manje siguran posao. Što učiniti? Ranije se nismo našli u takvoj specifičnoj situaciji, nemamo iskustvo u rješavanju te vrste problema, a ne možemo donijeti odluku metodom pokušaja i pogrešaka, jer je rizik prevelik i odluka ima određene posljedice koje mogu utjecati na naše financije, našu obitelj, životne prilike. Odluke koje treba donijeti i provesti kako bi se takvi problemi riješili, nazivaju se strateške ili neprogramirane odluke. Najvažnija pretpostavka u strateškom odlučivanju je da su donositelji odluka u procesu odlučivanja racionalni, što znači da nastoje racionalnim pristupom izabrati onu alternativu za rješenje problema čija provedba će postići najbolji rezultat uz postojeće uvjete. Ukoliko je problem kojeg smo identificirali za nas od strateške važnosti, preporuča se sustavski pristup u njegovom rješavanju, što bi značilo raščlanjivanje procesa odlučivanja na više faza. Detaljnije o fazama odlučivanja i o važnosti racionalnog pristupa u odlučivanju u sljedećem nastavku.

Objavljeno u Regionalni tjednik