U procesu donošenja odluke sigurno najvažnija je faza odabira alternative. U izboru alternative, menadžeri se mogu pouzdati na svoje iskustvo, intuiciju, mogu eksperimentirati ili mogu koristiti najučinkovitiju tehniku izbora alternative: istraživanje i analizu. Rješavanje problema racionalnom analizom zahtijeva analizu kvantitativnih i kvalitativnih čimbenika. Kvantitativni čimbenici su oni koji se mogu izraziti brojčano, vremenski ili raznim fiksnim i poslovnim troškovima. Kvalitativni čimbenici se ne mogu izraziti brojčano, to su primjerice kvaliteta, dizajn, politička klima. U fazi odabira alternative u kojoj se alternative uspoređuju na temelju kvantitativnih i kvalitativnih kriterija, donositelji poslovnih odluka često zanemaruju kvalitativne kriterije te najpovoljniju alternativu odabiru isključivo na temelju kvantitativnih pokazatelja. Uspjeh cijelog procesa odlučivanja može biti ugrožen ukoliko se zanemare kvalitativni čimbenici, primjerice nepredviđeni sukobi koji poništavaju odličan kvantitativni plan, štrajkovi zaposlenika koji utječu na realizaciju poslovnog plana kompanije. Ovi primjeri pokazuju koliko je važno u planiranju voditi računa i o kvalitativnim čimbenicima primjerice o zadovoljstvu zaposlenika. Da bi menadžeri ocijenili i kvalitativne čimbenike u nekom planskom problemu, moraju ih identificirati te vidjeti da li su podložni kvantitativnom mjerenju. Ukoliko nisu, donositelj odluke ih može rangirati po važnosti ili usporediti njihov utjecaj na ishod odluke u odnosu na kvantitativne čimbenike i u skladu s time donijeti odluku. U rangiranje kvalitativnih čimbenika menadžer na taj način uključuje svoju prosudbu. Poslovne odluke nikad nisu jednostavne i teško da se koja može donijeti isključivo na temelju kvantitativnih pokazatelja, a bez prosudbe menadžera.

Objavljeno u Regionalni Tjednik