U današnje vrijeme menadžerima je teško motivirati svoje zaposlenike, a zaposlenicima je teško pronaći razloge da budu motivirani za rad. Ukoliko zaposlenik već mjesecima ne dobiva plaću, jedina motivacija mu je da će doći dan kada će mu se isplatiti barem jedna plaća. Kako menadžer može motivirati takvog zaposlenika? Obećanjima da će zajedničkim snagama i radom uspjeti sakupiti novce za isplatu plaće, motivacijskim govorima da će se poduzeće izvući iz krize ukoliko se svi žrtvuju i budu strpljivi? Nažalost to je naša realnost, ili to ili čekanje na burzi rada, a red se svakim danom povećava.
Nakon što sam napisala naslov, htjela sam pisati o načinima motiviranja. Prvo kako motivirati zaposlenika pomoću najjačeg motivatora: novca, ali kako pisati o novcu, kada ga većina poduzeća nema, zatim o drugom motivatoru: participaciji u odlučivanju, ali kako motivirati zaposlenika uključivanjem u odlučivanje i povećanjem odgovornosti, kad zaposlenika ne zanima naziv funkcije ili veća odgovornost u poduzeću, već mu je glavni problem kako sa svojom plaćom izdržati mjesec.
U uspješnom poduzeću zaposleniku je važno da mu je radno mjesto i posao kojeg obavlja izazovan i odgovoran, da radi u kvalitetnoj radnoj sredini te da ima mogućnost napredovanja. Motivacija mu se može povećati većom slobodom u odlučivanju, povećanjem osjećaja osobne odgovornosti za izvršenje zadataka, te davanjem pozitivne povratne informacije o njegovim postignućima. Međutim, danas, u većini poduzeća, jedini motivator zaposlenicima je taj da zadrže svoj posao, da poduzeće ne propadne i da dobe plaću koju su zaradili, a menadžeri umjesto novcem, participacijom u odlučivanju i povećanjem kvalitete radne sredine, motiviraju svoje zaposlenike s rečenicom: Budite sretni što imate posao i čuvajte ga!.
Objavljeno u Regionalni Tjednik