Prvo pitanje koje si na temelju naslova kolumne možemo postaviti je zašto uopće simulirati konfliktne situacije, pa većinom ih smatramo štetnima i neugodnima i želimo ih izbjeći. Drugo pitanje je na koji način simulirati konflikte. Tehnike simuliranja konflikata nastale su u okviru bihevioralnih i interakcijskih teorija koje konflikt smatraju prirodnim, pa čak i poželjnim u određenim situacijama. Naime, konflikt ukoliko je konstruktivan doprinosi rješavanju problema, a ukoliko se simulira, potakne na pravi način, može pokrenuti članove grupe na povećani učinak. Neke od tehnika poticanja konfliktnih situacija su: Komuniciranje, Uključivanje vanjskih osoba u grupu, Alterniranje organizacijske strukture te Stimuliranje natjecanja. Komuniciranje je metoda simuliranja konflikta koja se provodi tako da menadžer u kanal organizacijskog komuniciranja emitira informaciju koja će izazvati čuđenje, nelagodu i na kraju izazvati konflikt. Time se može stimulirati funkcijski konflikt i unapređenje rješenjem problema. Kao primjer možemo navesti lansiranje informacije o smanjenju budžeta. Ta informacija će sigurno negativno utjecati na grupu koja raspolaže budžetom i automatski zahtjevati promjenu koju nije lako donijeti i koja će najvjerojatnije izazvati konflikt, ali u konačnici rezultirati planom u skladu sa smanjenim budžetom. Tehnika uključivanja vanjskih osoba u grupu najčešće se koristi u slučajevima stagnacije tima, poduzeća ili njegovih dijelova, pa se takvim konfliktima nastoji pokrenuti. Ako se u grupu uključe osobe čiji se stavovi, sustav vrijednosti, iskustvo i slično, razlikuju od karakteristika članova grupe, tada to može također stimulirati funkcijski konflikt.

Objavljeno u Regionalni Tjednik