Rukovodeće funkcije privlačne su svima, no mali je broj onih koji zaista imaju ono što je potrebno da postanu dobri menadžeri. Biti menadžer nije samo znak prestiža, radi se o vrlo odgovornoj i stresnoj funkciji koja obuhvaća četiri temeljna zahtjeva: planiranje, organiziranje, usmjeravanje i nadgledanje. Rijetke su osobe koje mogu uspješno balansirati potrebna stručna znanja, kompetencije i prirodni „leaderski talent“.
Rezultati istraživanja koje je za cilj imalo ocijeniti važnost kompetencija mendžera koje su bitne za uspješno savladavanje prepreka i kvalitetno obavljanje menadžerske funkcije, pokazali su da su hrvatskim menadžerima na prvom mjestu po važnosti profesionalne kompetencije, zatim slijede kompetencije vezane uz upravljanje ljudskim resursima, a na trećem mjestu su osobne kompetencije. Od profesionalnih kompetencija posebno se cijene: sposobnost donošenja odluka, organizacijske sposobnosti i sposobnost određivanja ciljeva. Relativno malo važnosti hrvatski menadžeri pripisuju općim i specifičnim tehničkim te informatičkim znanjima.
Od deset kompetencija upravljanja ljudskim resursima koje su menadžeri ocjenjivali po važnosti, kao najvažnije ocijenjene su: motiviranje sudionika, sposobnost formiranja timova i sposobnost kreiranja i održavanja dobrih međuljudskih odnosa. Zanimljivo je da su najmanje važne za menadžere sljedeće osobine: pravednost i sposobnost davanja kritika i sankcioniranje nepoželjnog ponašanja. Kao najvažnije osobne kompetencije, menadžeri su ocijenili: sposobnost suočavanja s promjenama, sposobnost širokog sagledavanja stvari, sposobnost i spremnost na učenje te inovativnost i kreativnost. Radna etika i sposobnost aktivnog slušanja našle su se među najmanje važnim osobnim kompetencijama.
Objavljeno u Regionalni Tjednik