S obzirom na broj osoba koje sudjeluju u procesu odlučivanja i koje su odgovorne za donošenje odluka, možemo razlikovati individualno i grupno odlučivanje. Grupa u većini slučajeva, donosi bolje i kvalitetnije odluke od pojedinca jer posjeduje tzv. višedimenzionalno mišljenje („više ljudi više zna“). Individualni donositelj odluke obično generira manji broj ideja, kao i manji broj mogućnosti za rješenje problema. Grupno odlučivanje uključuje sudionike s različitim znanjima i vještinama, koji su motivirani zajedničkim interesom. Postoji i veća spremnost grupe za donošenjem rizičnijih odluka jer se rizik dijeli na sve članove grupe. Pojedinci kao članovi grupe lakše odlučuju jer znaju da ne preuzimaju sami odgovornost za eventualne negativne posljedice donesene odluke. Grupno donesenu odluku također je lakše sprovesti jer ju prihvaćaju svi ili većina sudionika procesa grupnog odlučivanja. Veći broj sudionika u grupnom odlučivanju demokratizira odlučivanje, dok s druge strane imamo situaciju da je takvo odlučivanje sporije i često skuplje te postoji opasnost od konflikata, a i od nametanja mišljenja autoritativnog člana grupe („pojedinci nemaju pravo glasa unutar grupe“). Karakteristike grupe koje donose odluku, očitavaju se u zajedničkom interesu grupe, međusobnoj komunikaciji članova grupe te podjeli uloga među članovima grupe kako bi se ostvarili zajednički ciljevi. Uspjeh grupnog odlučivanja ovisi o sastavu grupe, veličini grupe, normama ponašanja te o postojanju kohezije između članova grupe. Najbolji rezultati u grupnom odlučivanju obično se postižu ako su znanja članova grupe koja odlučuje komplementarna (nadopunjavaju se), a najslabiji rezultati kada su znanja članova skupine konkurentna ili kada su istovrsna.

Objavljeno u Regionalni Tjednik