Dostupnost i prilagodljivost obrazovanja te trend cjeloživotnog učenja (engl. Lifelong learning) omogućuju čovjeku da učenje postane važan dio njegova cjelokupnog životnog vijeka. Cjeloživotno učenje je stjecanje znanja, sposobnosti i kvalifikacija kroz cijeli život. Obrazovanje pojedinca ne završava nakon srednje škole ili završenog fakulteta, već se pojedinac obrazuje i nakon toga te time prilagođava promjenama i potrebama društva znanja. U cjeloživotno obrazovanje spadaju formalno obrazovanje, neformalno obrazovanje i informalno obrazovanje. Pod formalnim obrazovanjem podrazumijevaju se svi programi odobreni od Ministarstva čijim završetkom polaznik dobiva javnu ispravu. Kao primjer možemo navesti poslijediplomske i doktorske studije. Neformalno obrazovanje se više odnosi na osposobljavanje i usavršavanje vještina i znanja potrebnih na radnom mjestu, a vrši se u različitim centrima, ustanovama za obrazovanje odraslih, trgovačkim društvima, tvrtkama i slično. To su različiti tečajevi, seminari, koji doprinose usavršavanju pojedinca, ali se provode neovisno od formalnog obrazovnog sustava. Informalno obrazovanje koje se odvija često nesvjesno, odnosi se na bogaćenje iskustva i znanja koje pojedinac postiže komunikacijom s drugim ljudima, razmjenom iskustva, stajališta i znanja te međugeneracijskim učenjem. Koja je uloga e-učenja u cjeloživotnom učenju? E-učenje predstavlja idealno rješenje za cjeloživotno učenje, posebice za neformalno obrazovanje jer dopušta samostalnu organizaciju vremena i fizičku dislociranost pojedinca. Korisnik si sam organizira vrijeme kada će učiti i izvršavati aktivnosti i zadatke koji mu se zadaju, te to može činiti online bez fizičke prisutnosti u učionici, što znači da mu je omogućeno da se usavršava dodatno uz svoj posao te time koristi koncept cjeloživotnog učenja podržan primjenom e-učenja.
Objavljeno u Regionalni Tjednik