Model pet konkurentskih sila razvio je Michael E. Porter, ugledni profesor na Harvardu, 1980. godine. Iako ima nekoliko nedostataka, ovaj model se od te godine pa sve do danas smatra vrlo efikasnom metodom za provedbu analize strukture industrije u kojoj se naš poslovni sustav nalazi te neposrednog okruženja koji utječe na naše poslovanje. Pet sila koje ovaj model analizira su: 1.) Jačina industrijskoga suparništva, 2.) Opasnost od pridošlica, 3.) Konkurencijski izazovi supstitucijskih proizvoda, 4.) Pregovaračka moć kupaca i 5.) Pregovaračka moć dobavljača. Jačina industrijskog suparništva obuhvaća analizu međusobnog odnosa konkurentnih poslovnih sustava koji se trenutno nalaze u promatranoj industriji kroz rast tržišta, izlazne barijere te konkurentsku strukturu. Opasnost od pridošlica analizira se kroz potencijalne konkurente koji bi mogli ući u industriju. Ulazne barijere za pridošlice možemo promatrati kroz više kriterija: troškove ulaska na tržište, naklonost i lojalnost postojećih korisnika, učenje i iskustvo, te naravno državna ograničenja ulaska. Postojeća situacija bi se znantno mogla promijeniti ulaskom u EU, pa je kroz ovu silu potrebno analizirati buduću situaciju.
Supstitucijski (zamjenski) proizvodi u industriji promatranih fakulteta su mnogobrojni. Budući da zamjenski proizvodi ne moraju biti isti kao oni unutar promatrane industrije, možemo reći da obrazovne institucije, koje daju bilo kakvu informatičku naobrazbu, proizvode supstitute za diplomu fakulteta. Ti supstituti zadovoljavaju istu potrebu naših korisnika, a to je obrazovanje za rad u području informacijskih znanosti.
Prednosti poslovnih sustava koji proizvode supstitute našim proizvodima su cijena (mada je vrijeme izvođenja tečajeva, seminare ili nastave u većini slučajeva puno kraće u odnosu na fakultete, pa je samim time upitna kvaliteta tih supstituta); brzina (zbog toga što je vrijeme izvođenja tečajeva, seminare ili nastave u većini slučajeva puno kraće u odnosu na fakultete); cijena prelaska sa naših proizvoda na supstitute je niska; poslovni sustavi koji proizvode supstitute visoko su profitabilni; korisnici, posebno oni koji ne prelaze iz srednje škole na fakultet već traže dodatno informatičko obrazovanje zbog potreba obavljanja svakodnevnih poslova na radnom mjestu, vrlo su skloni prihvaćanju zamjenskih proizvoda.
Ukupno silu supstitucijskih proizvoda ocjenjujemo kao vrlo nepovoljnu za našu industriju.
Pregovaračka moć kupaca / korisnika
Moć kupaca / korisnika je jačina utjecaja koju oni imaju na konkurente unutar industrije. Industrija naših korisnika – studenata nije koncentrirana, proizvodi jesu standardizirani (svaki fakultet daje diplomu), kupci zarađuju manje profite što uvjetuje sve konkurente na smanjenje cijena, odnosno na prihvatljive cijene studija a kvaliteta kupčevog znanja uveliko ovisi o kvaliteti proizvoda fakulteta.
Budući da su značajke ove sile i pozitivne i negativne, ocjenjujemo ju kao srednje povoljnu za našu industriju.
Pregovaračka moć dobavljača
Dobavljači fakulteta su s jedne strane poduzeća koja ih opskrbljuju s potrebnim sredstvima za rad i njihov utjecaj na konkurente unutar industrije je dosta mali, budući da fakultet uvijek može zamijeniti dobavljača povoljnijim. Međutim, dobavljači koji imaju vrlo veliku pregovaračku moć su država, odnosno nadležno ministarstvo te sveučilište kao krovna organizacija fakulteta. Njih je nemoguće promijeniti (osim u slučaju da se fakultet želi privatizirati), oni nemaju nikakve natjecatelje za svoju ulogu dobavljača i mogu postaviti diskriminacijske cijene, pa jedina pozitivna značajka ove sile jeste to da su industrijski konkurenti važan kupac za dobavljača.
Objavljeno u Regionalni Tjednik