Stereotipno razmišljanje nas dovodi do etiketiranja žena i muškaraca određenim karakteristikama u menadžiranju organizacija. Poznata je činjenica da je malo žena na visokim menažerskim funkcijama, a one koje i jesu na visokim pozicijama, za isto mjesto su slabije plaćene od muškaraca. Često se zna postaviti pitanje zašto je to tako? Rasprava kreće u smjeru percipiranja žene kroz brigu za obitelj, kućanstvo do diskusije o ravnopravnosti spolova i još uvijek nezavidnom položaju žene u menadžerskom svijetu. Sve naravno zavisi i od kulture, organizacije, sektora koji promatramo. Što kažu istraživanja, koje su razlike u procesu upravljanja i donošenja odluka kod žena i muškaraca? Četiri su osnovne varijable po kojima se može napraviti usporedba: povjerenje, upravljanje konfliktima, snaga i organizacijska politika. Izgraditi povjerenje zaposlenika u funkcioniranje organizacije, povjerenje unutar timova i povjerenje između menadžera i zaposlenika je kritična odgovornost organizacijskih vođa. Ženski članovi top menadžmenta grade povjerenje pomoću transformacijske strategije na način da individualno osnažuju članove tima i grade s njima odnos temeljen na povjerenju. Žene kao transformacijski vođe daju zaposlenicima osjećaj kretanja prema viziji, stječu poštovanje i povjerenje iz odnosa sa zaposlenicima, nadahnjuju, prenose visoka očekivanja i oprezno rješavaju probleme. Muškarci menadžeri više se povezuju s transakcijskim tipom vođenja. Oni stječu povjerenje oslanjajući se na svoju pozicijsku vlast u organizaciji i prethodno iskustvo. Značajke transakcijskih vođa su da prepoznaju postignuća i nagrađuju dobar radni učinak i posreduju jedino ako se ne poštuju standardi i dogovorene smjernice te ako se izbjegava odgovornost za definirane zadatke i poslove.
Objavljeno u Regionalni Tjednik